Uskoro će zvono za početak nove nastavne godine. Žurno i vrijedno završavamo administraciju i pripreme za novi početak i nove izazove. Međutim, nikad ne izostane ni rad na našem ličnom i profesionalnom usavršavanju, jer se svake godine trudimo da budemo bolji. Zato smo dva avgustovska dana proveli razvijajući se profesionalno kroz niz radionica organizovanih na različite teme. Iako su bili prilično topli dani, ambijent i društvo je bilo odgovarajuće. Prostorije Omladinskog kluba odišu prijatnim i kreativnim duhom i pravo je zadovoljstvo provoditi vrijeme u tom prostoru.
Prvi dan smo započeli pričom o stilovima učenja kroz koje nas je provela direktorica škole Nataša Stanojević. Postavlja se pitanje: Šta mi to imamo da učimo o stilovima učenja, a radimo toliko godina u učionici? Međutim, kako vrijeme ide tako se i u obrazovanju stvaraju novi trendovi i novi tokovi, a sa njima se mijenjaju i načini predavanja, pa i sami stilovi učenja. Prepoznavali smo sebe u onome što nam je prezentovano. Vidjeli smo da zapravo svi mi kombinujemo niz stilova ,u zavisnosti od teme koju obrađujemo i strukture odjeljenja u kome predajemo određenu temu. Pravo osvježenje je bila radionica kolege Petra Špadijera koji nas je upoznao sa tehnikom kritičkog mišljenja „čitanje sa predviđanjem“. Osjećali smo se kao učenici i „borili se“ sa zadatkom koji nam je dao, a koji je u nama budio istraživačke i analitičke vještine. Tehnika je optimalna u nastavi maternjeg ili stranih jezika, ali svoje mjesto može naći i u nastavi drugih predmeta. Prvi dan smo završili radionicom o izradi Power point prezentacija ,koje su sve zastupljenije u redovnoj nastavi, koju je održala profesorica Snežana Miletić.
Drugog dana smo diskutovali na teme koje su nam svima i dalje izazov: saradnja sa roditeljima i razredno starješinstvo. Naši predavači su bili Nataša Stanojević i Danijela Bokan. Zaključili smo da svi se borimo sa istim izazovima i da škola nije škola ukoliko ne postoji dobra saradnja na relaciji učenik-nastavnik-roditelj. Dan smo zaključili sa razmjenom međusobnih iskustava i primjera dobre prakse u okviru radionice „Share and dare“.
Završila bih sa sljedećim: obrazovanje je najljepši poziv, iako pun izazova, jer ne postoji ljepši osjećaj nego osmjeh i uspjeh učenika kome ste dali znanje, a usput i sami naučili od njega nešto.

Dejana Dizdar